Nije statistika u književnosti, već matematika u književnosti!

 

Na početku čuvene drame 'Gospoda Glembajevi' Miroslava Krleže (1893.-1981.), Leone Glembaj iznosi svoja razamišljanja o velikom švicarskom matematičaru Leonhardu Euleru (1707.-1783.) i

velikom njemačkom filozofu Immanuelu Kantu (1724.-1804.) te o matematici i umjetnosti:

 

'…Našao sam noćas na ormaru u svojoj sobi jedno dobro achtundvierziger izdanje Eulerove Mehanike! Taj Euler gledao je sa svojim diferencijalom svakako mnogo jasnije od Kanta! I to molim lijepo: četrdeset godina ranije! Eulerova Mehanika izdana je po prvi put u Sankt-Petersburgu upravo sedamstotrideset i šeste! A Kritika je, ne varam li se, izdana negdje oko sedamstotina osamdeset i devete! (To je pad Bastilje! Čudna igra prirode: Lagrange je rođen iste godine kada i Eulerova Mehanika: trideset šeste!) Da! Što sam htio da kažem? Ah, da! Ono apsolutno, matematički kristalno, to je Euleru bilo jasnije četrdeset godina prije Kanta, i Euler je logičniji i konzekventniji: on je sve Nepoznato izrazio formulom! Ovo je bitno: matematika je, ako se govori simbolično, bliža nepoznatome od govora ili slike. Matematska formula može jasno da kaže ono, što ne mogu ni govor ni slika, pa ni glazba, koja je još uvijek relativno najmatematičnija. Govor govoriti i govorom se izraziti to je artizam, to je već problem umjetnički, a Kant je pisao nevjerojatno diletantski: 'auf den Flȕgeln der Ideen'! On nije znao da nađe adekvatnu – preciznu – materiju svome izrazu: u tome, upravo u tome, bio je Euler dosljedniji i veći! I ja, koliko više slikam, sve sam više uvjeren, da je da Vinci potpuno u pravu: stvar se može precizno odrediti samo apstraktnom matematičkom koordinacijom. I eto to je moje unutrašnje protuslovlje: mjesto da sam matematičar, ja slikam. S tim raskolom u sebi, što može čovjek postići više od diletantizma?'