total statistika2

Statistika u književnosti

KNJIŽEVNICA SUNČANA ŠKRINJARIĆ (1931. – 2004.)

 

Hrvatska književnica Sunčana Škrinjarić radila je i u Zavodu za statistiku (danas Državni zavod za statistiku):

“Pisala sam i pišem za novine, radila sam u zagrebačkoj redakciji “Borbe” i trinaest godina u redakciji Dječjeg i obrazovnog programa Radio Zagreba. Prije toga bila sam kancelarijski referent XIC plaćevnog razreda, ispisivač nula u Zavodu za statistiku, jednu sezonu glumica u Narodnom kazalištu u Šibeniku, čitala sam ruske romane slijepim studentima književnosti, bila njihov šminker i šaptač, zatim činovnica u splitskom Domu narodnog zdravlja gdje sam radila na hitnoj pomoći i kirurgiji”

(Škrinjarić, Sunčana. 2008. Ulica predaka i druga proza. Zagreb: Školska knjiga.).

 

VLADIMIR TASIĆ: „STAKLENI ZID“

 

(Arhipelag, Beograd, 2014.)
 
tasic stakleni zidNije statistika u književnosti, već povezanost matematike i književnosti!
 
Vladimir Tasić (Novi Sad, 1965.) profesor je matematike na University of New Brunswick (Kanada) i uspješan romanopisac, esejist i pripovjedač.
Pročitali smo njegov roman „Stakleni zid“.
To je mučna priča o obitelji doseljenika u Kanadu (matematičara) koja je izravno pogođena događanjima u Srbiji 90-tih godina prošlog stoljeća.
 
„…Izlaganje o Drugom svetskom ratu zaključila je izjavom da hrvatska i srpska matematika nisu iste. Bila je to za oca savršena prilika. Majčin pogled je upozoravao: Nemoj. Nije ga bilo briga. Možda su nekada, davno, otac je rekao, postojale različite plemenske matematike, ali ono što se danas smatra matematikom isto je svuda i za svakoga. Gausovu metodu su poznavali Kinezi, rekao je. O, kako je uživao! O, kako im je odbrusio! Briljirao je. Nikad nisam voleo matematiku, neko je rekao. Upoznao sam Karamatinu ćerku, neko je rekao. Tada su se začule narukvice.
Kneževiću, rekla je gospođa Knežević, imamo ovdje još jedno kukavičje jaje. Otac nije prikrio smeh. Ustao je, naglo, prenaglo, zateturao se, prolio vino. Svejedno. Briljirao je. Otišao je po jakne. Obuo se.“

UMBERTO ECO: „IME RUŽE“

(Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1984., s talijanskog prevela Morana Čale)
 
ime ruzeNije statistika u književnosti, već matematika u književnosti!
 
U romanu „Ime ruže“ veliča se matematika:
„…Čuj, Adsone, poslužit ćemo se matematičkim znanostima. Samo se u matematičkim znanostima,…,izjednačuju stvari koje su poznate samo nama sa stvarima koje su apsolutno poznate….Matematičke spoznaje su postavke koje je naš razum izgradio tako da uvijek funkcioniraju kao istinite, bilo zato što su urođene, bilo zato što je matematika pronađena prije drugih znanosti. A knjižnicu je izgradio ljudski um koji je razmišljao na matematički način, jer bez matematike ne možeš praviti labirinte.“
 
 
 

ALEKSANDAR SOLŽENJICIN (1918.-2008.)

 
Nije statistika u književnosti, već povezanost matematike i književnosti!
 
Veliki ruski književnik, dobitnik Nobelove nagrade za književnost, Aleksandar Solženjicin (1918.-2008.) bio je diplomirani matematičar,  diplomirao je fiziku i matematiku na Sveučilištu  u Rostovu na Donu!
 
 

MIROSLAV KRLEŽA: 'GOSPODA GLEMBAJEVI'

(Svjetlost, Sarajevo, 1966.)
 
krleza glembajeviNije statistika u književnosti, već matematika u književnosti!
 
Na početku čuvene drame 'Gospoda Glembajevi' Miroslava Krleže (1893.-1981.), Leone Glembaj iznosi svoja razamišljanja o velikom švicarskom matematičaru Leonhardu Euleru (1707.-1783.) i
velikom njemačkom filozofu Immanuelu Kantu (1724.-1804.) te o matematici i umjetnosti:
 
'…Našao sam noćas na ormaru u svojoj sobi jedno dobro achtundvierziger izdanje Eulerove Mehanike! Taj Euler gledao je sa svojim diferencijalom svakako mnogo jasnije od Kanta! I to molim lijepo: četrdeset godina ranije! Eulerova Mehanika izdana je po prvi put u Sankt-Petersburgu upravo sedamstotrideset i šeste! A Kritika je, ne varam li se, izdana negdje oko sedamstotina osamdeset i devete! (To je pad Bastilje! Čudna igra prirode: Lagrange je rođen iste godine kada i Eulerova Mehanika: trideset šeste!) Da! Što sam htio da kažem? Ah, da! Ono apsolutno, matematički kristalno, to je Euleru bilo jasnije četrdeset godina prije Kanta, i Euler je logičniji i konzekventniji: on je sve Nepoznato izrazio formulom! Ovo je bitno: matematika je, ako se govori simbolično, bliža nepoznatome od govora ili slike. Matematska formula može jasno da kaže ono, što ne mogu ni govor ni slika, pa ni glazba, koja je još uvijek relativno najmatematičnija. Govor govoriti i govorom se izraziti to je artizam, to je već problem umjetnički, a Kant je pisao nevjerojatno diletantski: 'auf den Flȕgeln der Ideen'! On nije znao da nađe adekvatnu – preciznu – materiju svome izrazu: u tome, upravo u tome, bio je Euler dosljedniji i veći! I ja, koliko više slikam, sve sam više uvjeren, da je da Vinci potpuno u pravu: stvar se može precizno odrediti samo apstraktnom matematičkom koordinacijom. I eto to je moje unutrašnje protuslovlje: mjesto da sam matematičar, ja slikam. S tim raskolom u sebi, što može čovjek postići više od diletantizma?'
 
 

ARSEN DEDIĆ: „PO GLAVI STANOVNIKA“

 

I Arsen Dedić (1938.- 2015.), na svoj način, bavio se statističkim prosjekom:

PO GLAVI STANOVNIKA

Ako po glavi stanovnika
padaju čet'ri lijepa vidika
onda iz ovog mračnog stana
nazireš dio Mediterana

Ako po glavi stanovnika
dolazi pola jelovnika
i ako se sve to pažljivo dijeli
onda su jučer i gladni jeli

Ako je takva prosječna plaća
onda se tebi milion vraća
i ako je moral prosječno pao
znači, i ti si svoj prilog dao

Opširnije...

IVAN BUNJIN: „SELO“

(Svjetska knjižnica, Zagreb, 1935., s ruskog preveo Iso Velikanović)
 
Već smo pisali da je ruski nobelovac Ivan Bunjin (1870.-1953.) u mladosti bio statističar (članak Ivan Bunjin, 1870.-1953.). Sada donosimo odlomak iz njegovog romana „Selo“ koji nema veze sa statistikom, ali nad kojim smo se zamislili:
 
„… Nesmiljeno je strog, hladan bio sa ženom, toliko joj tuđ, da je ponekad sasvim zaboravljao, da ona i postoji. I odjednom ga prenerazilo: Bože moj, ta nema on ni pojma, kakvo je ona ljudsko stvorenje! Da ona umre danas, - ne bi li on ni dvije riječi znao kazati, zašto je živjela, što je mislila, što je osjećala za dugih godina, proživljenih s njim, za tih godina, koje su se slile u jednu godinu i protrenule u neprestanom okapanju i brigama… A kuda su vodile sve te brige?“
 

LAV NIKOLAJEVIČ TOLSTOJ: „ŠTO NAM JE DAKLE ČINITI“

(V.B.Z., Zagreb, 2017., s ruskog preveo Luka Malnar)
 
tolstojKad je 1882. godine bio Popis stanovništva u Moskvi, književnik i mislilac Lav Nikolajevič Tolstoj predlagao je da taj Popis bude i početak borbe protiv bijede i siromaštva u Moskvi. U svom djelu 'Što nam je dakle činiti'  kaže:
 
'Ja predlažem sljedeće: 1) da svi naši organizatori i popisivači svakom poslu vezanom uz popis dodaju i zadaću pomaganja - rada za dobrobit ljudi kojima, po našem mišljenju, treba pomoć i s kojima ćemo stupiti u kontakt; 2) da svi mi, i organizatori i popisivači, ne po nalogu Gradskog vijeća, nego po vlastitom srcu, ostanemo na svojim mjestima, tj. u kontaktu s gradskim stanovnicima kojima je potrebna naša pomoć - i da, po završetku popisa, nastavimo pomagati...3) da bi trebalo skupiti sve stanovnike Moskve koji se osjećaju sposobnim za pomaganje potrebitima, raspodijeliti ih u skupine i odmah započeti s poslom, u skladu sa smjernicama popisivača i uprave, te nastaviti i nakon popisa; 4) da svi oni koji se zbog svoje dobi, slabosti ili iz nekog drugog razloga ne mogu posvetiti potrebitima, zadaću prepuste svojim mladim, jakim i voljnim članovima obitelji.'
 
 

JEDNA GODIŠNJICA!

Na današnji dan prije 74 godine (8. lipnja 1949.) prvi put je objavljen čuveni roman 1984. Georga Orwella. Pogledajte poveznicu.

 

 

LEWIS CARROLL: „ALICA U ZEMLJI ČUDESA“

alica(Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1985. s engleskog preveo Antun Šoljan)
 
Nije statistika u književnosti, već matematika u književnosti!
 
Ne može se govoriti o matematici u književnosti, a da se ne spomene ova maštovita, razigrana, duhovita knjiga, čudesna kao i matematika, profesora matematike u Oxfordu Charlesa Lutwidgea Dodgsona (1832.-1898.), poznatijeg kao Lewis Carroll.
 
- Netko je bio rekao – prošaptala je Alica -  da se svijet okreće od toga što svako gleda svoja posla!
 

IVAN BUNJIN (1870.-1953.)

 
Ako je suditi po (autobiografskom) romanu 'Život Arsenjeva' prvog ruskog nobelovca za književnost Ivana Bunjina, on je u mladosti bio statističar, radio je u statističkom zavodu u Harkovu u Ukrajini koja je tada bila u sastavu carske Rusije.
 

WISLAWA SZYMBORSKA: "PRILOG STATISTICI"

 
Poljska pjesnikinja Wisława Szymborska (1923-2012.), dobitnica Nobelove nagrade za književnost, dala je svoj
 
PRILOG STATISTICI
 
Na sto ljudi
onih koji sve znaju bolje
- pedeset dvoje;
 
nesigurnih u svaki korak
- skoro svi ostali;
 
spremnih pomoći
ako to neće trajati dugo
- čak četrdeset devetero;

Opširnije...

Ova stranica koristi kolačiće (Cookies) radi pune funkcionalnosti i boljeg korisničkog iskustva. Nastavkom pregledavanja suglasni ste s uporabom kolačića. Više informacija pogledajte ovdje..