Veliki ruski književnik, dobitnik Nobelove nagrade za književnost, Aleksandar Solženjicin (1918.-2008.) bio je diplomirani matematičar,  diplomirao je fiziku i matematiku na Sveučilištu  u Rostovu na Donu!

 

 

 

Nije statistika u književnosti, već matematika u književnosti!

 

Na početku čuvene drame 'Gospoda Glembajevi' Miroslava Krleže (1893.-1981.), Leone Glembaj iznosi svoja razamišljanja o velikom švicarskom matematičaru Leonhardu Euleru (1707.-1783.) i

velikom njemačkom filozofu Immanuelu Kantu (1724.-1804.) te o matematici i umjetnosti:

 

'…Našao sam noćas na ormaru u svojoj sobi jedno dobro achtundvierziger izdanje Eulerove Mehanike! Taj Euler gledao je sa svojim diferencijalom svakako mnogo jasnije od Kanta! I to molim lijepo: četrdeset godina ranije! Eulerova Mehanika izdana je po prvi put u Sankt-Petersburgu upravo sedamstotrideset i šeste! A Kritika je, ne varam li se, izdana negdje oko sedamstotina osamdeset i devete! (To je pad Bastilje! Čudna igra prirode: Lagrange je rođen iste godine kada i Eulerova Mehanika: trideset šeste!) Da! Što sam htio da kažem? Ah, da! Ono apsolutno, matematički kristalno, to je Euleru bilo jasnije četrdeset godina prije Kanta, i Euler je logičniji i konzekventniji: on je sve Nepoznato izrazio formulom! Ovo je bitno: matematika je, ako se govori simbolično, bliža nepoznatome od govora ili slike. Matematska formula može jasno da kaže ono, što ne mogu ni govor ni slika, pa ni glazba, koja je još uvijek relativno najmatematičnija. Govor govoriti i govorom se izraziti to je artizam, to je već problem umjetnički, a Kant je pisao nevjerojatno diletantski: 'auf den Flȕgeln der Ideen'! On nije znao da nađe adekvatnu – preciznu – materiju svome izrazu: u tome, upravo u tome, bio je Euler dosljedniji i veći! I ja, koliko više slikam, sve sam više uvjeren, da je da Vinci potpuno u pravu: stvar se može precizno odrediti samo apstraktnom matematičkom koordinacijom. I eto to je moje unutrašnje protuslovlje: mjesto da sam matematičar, ja slikam. S tim raskolom u sebi, što može čovjek postići više od diletantizma?'

 

 

 

Već smo pisali da je ruski nobelovac Ivan Bunjin (1870.-1953.) u mladosti bio statističar (članak Ivan Bunjin, 1870.-1953.). Sada donosimo odlomak iz njegovog romana „Selo“ koji nema veze sa statistikom, ali nad kojim smo se zamislili:

 

„… Nesmiljeno je strog, hladan bio sa ženom, toliko joj tuđ, da je ponekad sasvim zaboravljao, da ona i postoji. I odjednom ga prenerazilo: Bože moj, ta nema on ni pojma, kakvo je ona ljudsko stvorenje! Da ona umre danas, - ne bi li on ni dvije riječi znao kazati, zašto je živjela, što je mislila, što je osjećala za dugih godina, proživljenih s njim, za tih godina, koje su se slile u jednu godinu i protrenule u neprestanom okapanju i brigama… A kuda su vodile sve te brige?“

 

(V.B.Z., Zagreb, 2017., s ruskog preveo Luka Malnar)

 

Kad je 1882. godine bio Popis stanovništva u Moskvi, književnik i mislilac Lav Nikolajevič Tolstoj predlagao je da taj Popis bude i početak borbe protiv bijede i siromaštva u Moskvi. U svom djelu 'Što nam je dakle činiti'  kaže:

 

'Ja predlažem sljedeće: 1) da svi naši organizatori i popisivači svakom poslu vezanom uz popis dodaju i zadaću pomaganja - rada za dobrobit ljudi kojima, po našem mišljenju, treba pomoć i s kojima ćemo stupiti u kontakt; 2) da svi mi, i organizatori i popisivači, ne po nalogu Gradskog vijeća, nego po vlastitom srcu, ostanemo na svojim mjestima, tj. u kontaktu s gradskim stanovnicima kojima je potrebna naša pomoć - i da, po završetku popisa, nastavimo pomagati...3) da bi trebalo skupiti sve stanovnike Moskve koji se osjećaju sposobnim za pomaganje potrebitima, raspodijeliti ih u skupine i odmah započeti s poslom, u skladu sa smjernicama popisivača i uprave, te nastaviti i nakon popisa; 4) da svi oni koji se zbog svoje dobi, slabosti ili iz nekog drugog razloga ne mogu posvetiti potrebitima, zadaću prepuste svojim mladim, jakim i voljnim članovima obitelji.'

 

 

(Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1985. s engleskog preveo Antun Šoljan)

 

Nije statistika u književnosti, već matematika u književnosti!

 

Ne može se govoriti o matematici u književnosti, a da se ne spomene ova maštovita, razigrana, duhovita knjiga, čudesna kao i matematika, profesora matematike u Oxfordu Charlesa Lutwidgea Dodgsona (1832.-1898.), poznatijeg kao Lewis Carroll.

 

- Netko je bio rekao – prošaptala je Alica -  da se svijet okreće od toga što svako gleda svoja posla!

 

 

Ako je suditi po (autobiografskom) romanu 'Život Arsenjeva' prvog ruskog nobelovca za književnost Ivana Bunjina, on je u mladosti bio statističar, radio je u statističkom zavodu u Harkovu u Ukrajini koja je tada bila u sastavu carske Rusije.

 

 

Poljska pjesnikinja Wisława Szymborska (1923-2012.), dobitnica Nobelove nagrade za književnost, dala je svoj

(Alfa, Zagreb, 2022., s njemačkog prevela Snježana Zovko)

 

Nije statistika u književnosti, već šah u književnosti!

 

Ovaj kratki roman posljednje je majstorsko postignuće austrijskog pisca Stefana Zweiga koji je napisao u brazilskom azilu, samo nekoliko dana prije nego je počinio samoubojstvo 1942. godine.

 

Priča je to o šahu, ali i o zločinima nacizma i načinu kako ih preživjeti, ludilu, opsjednutosti. Vrlo zanimljivo opisani su i sporedni, ali važni likovi: svjetski šahovski prvak Mirko Čentović (izmišljeni lik rodom iz Banata) i škotski inženjer niskogradnje McConnor.

 

Zanimljivo je da su u 2022. godini čak dva hrvatska nakladnika (Alfa i Petrine knjige) objavila ovaj roman iz 1942. godine.

 

„…Znao sam iz osobnog iskustva za tajnovitu privlačnost kraljevske igre, jedine od svih igara koju je izmislio čovjek, a koja suvereno ne dopušta ikakvu slučajnu tiraniju i koja dodjeljuje svoje pobjedničke vijence jedino duhu ili, štoviše, nekom određenom obliku duhovne nadarenosti. Ali zar se čovjek ne bi trebao osjećati upravo krivim zbog uvredljiva ograničenja u nazivanju šaha tek igrom? Zar to također nije znanost, umjetnost, nešto što lebdi između tih kategorija poput Muhamedovog kovčega između neba i zemlje…“

 

 

 

Evo jedne kratke bilješke.

Profesorica statistike na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, Jasna Horvat, istaknuta je i hrvatska književnica.

Piše romane, eseje i knjige za djecu.

 

(Školska knjiga, Zagreb, 2021., s engleskog preveo Dario Hrupec)

 

Ova prelijepa (dječja) knjiga čitatelju nudi fascinaciju matematikom. Jedno poglavlje posvećeno je i vjerojatnosti i statistici.

Iz mnoštva zanimljivosti o matematici, izdvajamo jednu 'malu' o negativnim brojevima:

„200. godina pr. Krista: U Kini se uvode negativni brojevi – no u Indiji se koriste tek od 700. godine, a u Europi tek od početka 19. stoljeća“!