(Alfa, Zagreb, 2022., s njemačkog prevela Snježana Zovko)

 

Nije statistika u književnosti, već šah u književnosti!

 

Ovaj kratki roman posljednje je majstorsko postignuće austrijskog pisca Stefana Zweiga koji je napisao u brazilskom azilu, samo nekoliko dana prije nego je počinio samoubojstvo 1942. godine.

 

Priča je to o šahu, ali i o zločinima nacizma i načinu kako ih preživjeti, ludilu, opsjednutosti. Vrlo zanimljivo opisani su i sporedni, ali važni likovi: svjetski šahovski prvak Mirko Čentović (izmišljeni lik rodom iz Banata) i škotski inženjer niskogradnje McConnor.

 

Zanimljivo je da su u 2022. godini čak dva hrvatska nakladnika (Alfa i Petrine knjige) objavila ovaj roman iz 1942. godine.

 

„…Znao sam iz osobnog iskustva za tajnovitu privlačnost kraljevske igre, jedine od svih igara koju je izmislio čovjek, a koja suvereno ne dopušta ikakvu slučajnu tiraniju i koja dodjeljuje svoje pobjedničke vijence jedino duhu ili, štoviše, nekom određenom obliku duhovne nadarenosti. Ali zar se čovjek ne bi trebao osjećati upravo krivim zbog uvredljiva ograničenja u nazivanju šaha tek igrom? Zar to također nije znanost, umjetnost, nešto što lebdi između tih kategorija poput Muhamedovog kovčega između neba i zemlje…“