Već smo pisali da je ruski nobelovac Ivan Bunjin (1870.-1953.) u mladosti bio statističar (članak Ivan Bunjin, 1870.-1953.). Sada donosimo odlomak iz njegovog romana „Selo“ koji nema veze sa statistikom, ali nad kojim smo se zamislili:

 

„… Nesmiljeno je strog, hladan bio sa ženom, toliko joj tuđ, da je ponekad sasvim zaboravljao, da ona i postoji. I odjednom ga prenerazilo: Bože moj, ta nema on ni pojma, kakvo je ona ljudsko stvorenje! Da ona umre danas, - ne bi li on ni dvije riječi znao kazati, zašto je živjela, što je mislila, što je osjećala za dugih godina, proživljenih s njim, za tih godina, koje su se slile u jednu godinu i protrenule u neprestanom okapanju i brigama… A kuda su vodile sve te brige?“